Koja je bila tvoja uloga u tvojoj organizaciji?

Radio sam kao koordinator odjela za provjeru činjenica u AFP-u za Srednju Europu, pokrivajući tri zemlje: Poljsku, Češku i Slovačku. Pet godina sam bio šef ureda Agence France Presse u Varšavi, a između lipnja 2020. i siječnja 2021. bavio sam se samo provjerom činjenica. Doprinio sam stvaranju odjela za provjeru činjenica u europskom sektoru AFP-a. Bio sam uključen u čitanje, raspravu i konačno oblikovanje članaka o provjeri činjenica koje je objavio AFP. Bio je to naporan posao, ali istodobno vrlo poticajan. To je izuzetno važan zadatak u smislu rada novinara u naše vrijeme, posebno u situaciji kada smo preplavljeni lažnim informacijama, koje štete i društvu i demokraciji i neovisnom razmišljanju. Na kraju svoje gotovo 50 godina duge novinarske karijere, bavio sam se nečim što smatram vrlo korisnim.

Kako biste opisali misiju i stručnost Vaše organizacije na polju medijske pismenosti / kritičkog razmišljanja / provjere činjenica / suzbijanja dezinformacija?

Riječ je o pomaganju ljudima da ne postanu žrtve lažnih podataka. Internet, koji je zasigurno učinio puno dobra za ljude, ima i svoje tamne strane. Internet širi netočne informacije, sve vrste teorija zavjere i optužbe koje negativno utječu na društveni život, politički život, ljudsko razumijevanje svijeta. Dezinformacije često uzrokuju strah, jer osnovni instinkt koji upravlja javnim mnijenjem je strah. Oni koji daju lažne podatke najčešće se mole na taj strah. Naravno, ponekad su financijski motivirani jer novac možete zaraditi i širenjem lažnih vijesti. Naša je misija zaustaviti taj masovni val dezinformacija, razotkriti određene slučajeve lažnih informacija i istovremeno naučiti ljude da prepoznaju lažne vijesti i da im ne popuštaju. Ukratko, tako vidim našu misiju.

Koji su primarni resursi koje je razvila vaša organizacija i koje biste bili voljni podijeliti?

Borimo se protiv dezinformacija na primarnoj, temeljnoj razini. Važno je, međutim, da netko analizira dezinformacije, otkrije njihove izvore, financijske tokove skrivene iza njih, kao i političke ili društvene motivacije. To bi trebali raditi znanstvenici, analitičari ili stručnjaci. U međuvremenu, iskreno pokušavamo odgovoriti na izjave koje sadrže lažne podatke. Primjerice, pojavila se teorija zavjere da je Bill Gates bio na čelu pandemije Covid-19 s ciljem smanjenja svjetske populacije. Dokazali smo da ta tvrdnja nije istinita, objasnili smo na temelju čega smo to mislili i kako se to može provjeriti. Mi samo pokušavamo uvjeriti ljude koji su, nažalost, voljni vjerovati u takve teorije. To je opet slučaj kada strah djeluje i tjera ljude da traže izravno objašnjenje događaja. I mi pokušavamo dati odgovor na to.

Također imamo teorije zavjere da je 5G mreža nekako povezana s Covid-19 i da ima užasno štetan učinak na ljudsko zdravlje. Takva se teorija širi u mnogim dijelovima svijeta. Naša služba za provjeru činjenica djeluje u 39 zemalja. Mogli smo vidjeti da je ova teorija zavjere raširena u Ujedinjenom Kraljevstvu, Italiji, čak i Africi. Kad je izgorio antenski jarbol u Italiji, odmah su se pojavile lažne vijesti, unatoč činjenici da tamo nije bilo 5G antene, da su „protivnici 5G mreže to učinili. Ova mreža je smrtonosno oružje svjetske zavjere, ali na sreću, ljudi su spalili ovaj jarbol ”. Niti jedan dio svijeta nije oslobođen takvih teorija zavjere, a to je opasno.

Prema Vašem mišljenju, koja su tri najvažnija trenutna izazova u vezi s suzbijanjem dezinformacija u vašoj zemlji?

Ono što nam je najteže jest da imamo i političke i međunarodne izazove. Postoje, nažalost, skupine političkih aktivista, kao i tajne službe nekih zemalja, koje imaju jasan, specifičan interes za stvaranje lažnih podataka i to rade sve bolje. Značajan je izazov jer se lažne vijesti konstruiraju uvjerljivo, a lažne informacije predstavljaju u obliku naizgled pouzdanih znanstvenih argumenata. Uključuju čak i poveznice na neka istraživanja koja možda nisu ni postojala ili su također lažna. Ovo je vrlo ozbiljan izazov s kojim bi se trebali nositi stručnjaci, jer je vjerojatno izvan mogućnosti prosječnog novinara ili provjeravača činjenica da se razotkrije. Pokušavamo se boriti protiv toga. Otkrivamo i provjeravamo takve visokokvalitetne krivotvorine.

Zanimljivo je da se lažne vijesti pojavljuju u gotovo identičnom obliku u različitim zemljama. Članci su praktički doslovni prijevodi istog teksta. Neki od njih usmjereni su na borbu, na primjer, protiv NATO-a, Europske unije, a drugi na sijanje nepovjerenja ili straha u društvo, što je također razarajući čimbenik u društvenom i političkom životu. To je jedan od najkritičnijih izazova. Nažalost, drugi je izazov nedostatak određene razine znanja i znatiželje među korisnicima Interneta. Možda je bahato što kažem, jer izgleda kao da ljudi nisu znali, a mi smo znali bolje. Ali nažalost, to je tako. Ljudi ne traže točne informacije iz ozbiljnih izvora, koje često smatraju dosadnima ili ih je teško razumjeti.

Treći izazov, možda malo manje opasan, jest taj što ljudi koji svoja mišljenja izražavaju na Internetu imaju tendenciju biti vrlo osjećajni. Oni problemu ne pristupaju kao zagonetci, koju treba razmotriti, proučiti i nekako odgovoriti. Postoje specifična pitanja koja rađaju snažne emocije, a korisnici Interneta na njih odgovaraju. Ponekad se bore protiv naših aktivnosti provjere činjenica, a pretpostavljam da se bore i protiv znanstvenika, iako im vjerojatno imaju manje pristupa. Stoga nas određeni korisnici Interneta krive što smo dio zavjereničke mreže. Optuživali su nas da smo bili na platnom spisku Billa Gatesa, na primjer, ili velikih farmaceutskih tvrtki ili nekih tajnih službi. Srećom, međutim, nismo ni na čijem platnom spisku. Pokušavamo raditi svoj posao koji smatramo ključnim. Nažalost, tim se emocijama teško suprotstaviti jer je nemoguće bilo što objasniti ljudima koji šire teorije zavjere. To je treći izazov.

 

Možete li preporučiti rješenja za suzbijanje dezinformacija, jačanje vještina kritičkog razmišljanja društva i izgradnju civilne otpornosti na dezinformacije?

Imamo tri rješenja. Jedan je “odbijanje lopte” odnosno razotkrivanje pojedinačnih lažnih podataka, jedan po jedan. I u tome smo uspješni. Surađujemo s Facebookom. Kad neke podatke opisujemo kao netočne, Facebook dodaje naš članak, objavi ga na webu i lažni post je time prikriven. To ne znači cenzuru. Facebook na nju baca svojevrsnu “sivu zavjesu”, s natpisom: “Neovisni provjeratelj činjenica ovaj je post ocijenio lažnim, a o njemu možete pročitati ovdje.” Svatko tko želi pročitati provjerenu činjenicu, pročitat će je, a izvorni post možete pročitati i s lažnim podacima. Facebook je vozilo kroz koje danas prolazi 60% informacija koje dolaze do ljudi iz cijelog svijeta. Neovisna istraživanja su to pokazala. Na žalost, dobrim starim tiskanim novinama u posljednje vrijeme ne ide baš najbolje.

Još jedno bitno rješenje je obrazovanje ljudi. Da bi ih shvatili da ima toliko lažnih vijesti. Ljudi bi toga trebali biti svjesni od početka. A kad znaju da postoji opasnost, možda će je moći bolje prepoznati. No, potrebno ih je naučiti kako razlikovati činjenice od mišljenja, objasniti kako lažne vijesti izgledaju i kako nastaju, kao i tko ih proizvodi i zašto. Nadam se da će ovakva vrsta znanja omogućiti da barem dio populacije postane imun na dezinformacije. Tako da ljudi prestanu vjerovati da to što se na ekranu njihovog računala mora pojaviti mora biti istina, kao u prošlosti kada ste govorili da je nešto tiskano u novinama, to se smatralo istinom.

Treće rješenje je podizanje životnog standarda i obrazovanja u društvima. Čini se da će ljudi koji se manje boje promjena u svijetu i koji žive ugodnije, imati više vremena za vlastito i neovisno promišljanje o tome što je istina, a što nije, kao i za bolje razumijevanje onoga što se događa.

Drago mi je što sam novinar novinske agencije, koji godinama pružam iste informacije za sve vrste medija: desničarske, ljevičarske, neovisne i druge. Uspio sam naučiti izbjegavati skriveno izražavanje mišljenja u tekstovima koje sam napisao ili nadzirao. Za novinara novinske agencije, posebno u globalnoj agenciji, to je nužno. Pišemo za Palestince i Izraelce, za Amerikance i ljude iz Iraka ili Afganistana. Dajemo suhe činjenice. Ponekad se može činiti da su naši tekstovi manje privlačni jer čitatelju treba mišljenje, oštro izraženo i na neki način osvijetljeno od strane osobe koja piše tekst. Ali to je razlika između novinskih agencija i medija za izradu mišljenja. Cijeli život sam radio u novinskoj agenciji i čini mi se da je takav pristup moguć. Istodobno, razumijem da je većini čitatelja teško odvojiti činjenice od mišljenja i da će, čak i podsvjesno, čitati ono što odgovara njihovim uvjerenjima. Netko bira Gazetu Wyborczu za čitanje, a netko drugi – Gazeta Polska.

Naravno, to ne znači da agencijski novinari nemaju vlastite stavove. Sam odabir činjenica koje opisujemo, odlučujući koja je bitna, a koja nije, može se u određenoj mjeri shvatiti kao izražavanje mišljenja. Koji je naslov i „glavna riječ“, što se može naći u posljednjem odlomku koji čitatelj može, a ne mora pročitati. Zbog toga nas također, ponekad optužuju za manipuliranje informacijama u nekom smislu. Nastojimo to izbjeći što je više moguće, koristeći takozvani kriterij “ljudskog interesa”, odnosno: što je ljudima bitno? O tome pišemo na najneutralniji mogući način. Postojala je čak i maksima, koju je bilo teško primijeniti, da se izbjegavaju vrijednosni pridjevi. Na primjer, ne kažemo da je netko održao dobar govor. Jednostavno navodimo da je on ili ona razgovarao o tome i tome. Je li to bilo dobro ili loše, vidi se iz reakcije, je li govor primljen pljeskom ili zviždanjem. I to su činjenice koje bismo trebali prenijeti.

Koje su prevladavajuće pripovijesti o dezinformacijama koje ste primijetili u medijskom prostoru prošle godine?

Dominantan: Covid-19, ali i protivnici cijepljenja, koji naizgled nisu povezani s pandemijom, ali neki ljudi oboje povezuju kako je riječ o istoj zavjeri.

Jeste li se oslanjali na bilo koji alat za provjeru činjenica?

Lažne informacije često se temelje na zlouporabi različitih vrsta slika, fotografija ili filmova. Film snimljen u Afganistanu može ilustrirati što se dogodilo u Izraelu. Ili se slika neke velike demonstracije može uzeti kao ilustracija sasvim drugog događaja. Primjerice, prosvjed protiv slovačke vlade nakon smrti novinara Jana Kuciaka korišten je za ilustraciju demonstracija protiv cjepiva kojima je jedva prisustvovao itko. Te je trikove relativno lako prepoznati, a mi imamo alate koji nam omogućuju brzo pronalaženje korištenih slika i provjeru odakle su potekle i što stvarno prikazuju. Što se alata tiče, to su tražilice poput Google Image-a, na primjer, ali postoji i Yandex, ruska tražilica, ponekad čak i bolja od Googlea. Sada se, također razvijaju algoritmi koji omogućuju pronalaženje puno vitalnih informacija pomoću ključnih riječi. Pretpostavimo da identificiramo lažne podatke koji sadrže niz riječi. U tom slučaju algoritam može pronaći druge tekstove s istim sadržajem na Internetu. Istodobno se već razvijaju algoritmi koji nam omogućuju pronalaženje lažnih podataka pomoću emocionalnog jezika. Zahvaljujući Facebook-ovoj pomoći koristimo mnogo jednostavniji alat za pronalaženje podataka koji mogu biti netočni i njihovu analizu. S jedne strane, ovo su informacije koje postaju virusne na Internetu, a s druge strane one koje dobivaju puno negativnih komentara. Zatim sami provodimo neovisnu istragu kako bismo utvrdili je li to istina ili neistina, jer postoje i točne informacije koje daju povoda za takvu vrstu komentara.

Na početku pandemije, naš provjeravač činjenica u Slovačkoj, pronašao je video zapis koji navodno prikazuje Wuhan-ov grad, gdje je pandemija započela. Bilo je dosta lijepih nebodera, mostova i autocesta. Uz pomoć našeg kineskog odjela, novinar je otkrio da ovaj video uopće ne prikazuje Wuhan-ov grad. Pokazivao je razne druge kineske gradove, a ne Wuhan. Ova istraga, bila je vrlo duga i zamorna. U ovoj kompilaciji prekrasnih nebodera morali su biti identificirani svi gradovi iz kojih potječu njihove fotografije. No, članku je dodijeljen naslov „provjerena činjenica tjedna“ od strane neovisne međunarodne mreže za provjeru činjenica.

Iz Beograda smo dobili i informaciju da je pacijent umro zbog kvara ventilatora u bolnici u koju se prijavio. Ministar zdravstva rekao je da to nije istina, a njegove riječi su se proširile internetom. Utvrdili smo da je ministar pogriješio, opisali smo slučaj koji je izazvao oštru reakciju srpske vlade. Međutim, imali smo značajne dokaze koji potkrepljuju naše tvrdnje i uspjeli smo se izvući bez problema.

Prema Vašem mišljenju, tko su danas najuspješniji glumci, u vašoj zemlji i EU - koji igraju presudne uloge na polju medijske pismenosti i zašto?

Polako se pojavljuju instituti i sveučilišni programi koji se počinju baviti problemom dezinformacija. Mislim da smo na početku ovog procesa, ali idemo u dobrom smjeru. Također, uspostavljen je relativno velik broj službi za provjeru činjenica, a to djeluje na našoj razini, informacijske agencije i mediji. U Poljskoj ih imamo nekoliko, ne samo AFP-a već i Kontakt24, odjel grupe Discovery, televizija TVN. Postoji takav odjel, koliko znam, čak i u Gazeti Wyborcza svakodnevno; postoji CyberDefence24, FakeHunter u Poljskoj tiskovnoj agenciji (PAP). Tu je i grupa Demagog koja djeluje u nekoliko zemalja: Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj. Dakle, došlo je do određene reakcije na dezinformacije.

Također imamo i europski projekt, koji tek započinje, za financiranje tih napora na tri stupa. AFP je sudjelovao u ovom natječaju koji je organizirala Europska unija. Cilj mu je stvoriti zajedničku akademsku, novinarsku i komunikacijsku platformu, dopirući do javnosti. Istraživači i sveučilišta vodit će ova tri stupa. Ipak, bit će uključeni i provjeravači činjenica, kao i organizacije koje će obrazovati društvo vrlo široko: putem otvorenih konferencija i drugih vrsta događaja. Takve vrste već imamo u Francuskoj, na primjer, „Tjedan medija u školama“. Različite vrste organizacija s novinarstvom sudjeluju u srednjim školama i objašnjavaju kako mediji rade, kao i kako postupati s lažnim informacijama. Moji francuski kolege surađuju s nastavnicima, informirajući ih što učenicima o tome reći na svojim predavanjima. Ako se ove europske platforme uspostave, a EU za to ima proračun, u ključnim zemljama EU-a, postojat će centri protiv dezinformacija. Svjedoci smo razvoja mjera osmišljenih da odgovore na lažne informacije i njihovo širenje na razini EU-a. START2THINK, koliko znam, također je dio ove europske ofenzive, i to je vrlo dobro. U Poljskoj, Poljska novinska agencija pokušava organizirati mrežne radionice ili konferencije s različitim zajednicama za provjeru činjenica kako bi razmijenila iskustva i krenula naprijed. Dakle, puno se događa, ali još uvijek smo u statusu nascendi.

 

Intervju iz ožujka 2021.

MICHEL VIATTEAU
Do veljače 2021.: koordinator odjela za provjeru činjenica
na AFP-u za Srednju Europu
Pažljiv, hrabar i znatiželjan

JUDITA AKROMIENE

Izbornik