Kako biste opisali misiju i stručnost Vaše organizacije na polju medijske pismenosti / kritičkog razmišljanja / provjere činjenica / suzbijanja dezinformacija?

Formalno, na našem sveučilištu nemamo satove medijske pismenosti, iako je ovaj koncept vidljiv na više razina. Naravno, ono što svakoga zaokuplja jest provjera činjenica i suzbijanje dezinformacija. Svojim studentima kažem da lažne vijesti nisu ništa novo, one su uvijek postojale, ali u prošlosti nije bilo društvenih medija koji su omogućili njihovo širenje u tako velikim razmjerima. Činjenice treba neprestano provjeravati, a tek onda mogu ići u javnost.

Koji su glavni resursi koje je razvila Vaša organizacija i koje biste bili voljni podijeliti?

Svakako sve što radimo u vezi s istraživačkim novinarstvom. Također bih preporučila rad Faktografa iz Zagreba, organizacije koja djeluje u mreži svih institucija za provjeru činjenica: https://faktograf.hr/.

Koji su, prema Vašem mišljenju, tri najveća trenutna izazova u vezi s suzbijanjem dezinformacija u vašoj zemlji?

Rekla bih koliko god smo demokratska zemlja i imamo sve karakteristike moderne demokracije, još uvijek imamo problem s nedostatkom angažmana na strani društva. Imamo i novinare koji se bore kako bi preživjeli, čija je uloga pisati o istini ili se približiti istini, ali ih nažalost ucjenjuje sam život: trebaju razmišljati o svojoj djeci, svojim obiteljima, ne mogu jednostavno reći “dajem otkaz na poslu”. Hrvatska je mala država i ako napuste posao u Zagrebu, upitno je hoće li naći novi posao u Splitu. Dakle, vrlo je komplicirano i mislim da su najveći izazovi: nerazvijena demokracija, pasivno društvo i novinari ucijenjeni životom. Civilno društvo igra važnu ulogu, djeluje, ali ne može riješiti sve probleme.

Možete li navesti tri rješenja koja ste primijenili ili ih želite preporučiti kao savjet kako se suprotstaviti dezinformacijama, ojačati vještine kritičkog razmišljanja društva i izgraditi građansku otpornost na dezinformacije?

To je vrlo teško pitanje. Mogu samo reći da se divim ljudima koji kažu da će vam pokazati kako prepoznati lažne vijesti. Mislim da ne postoji osoba koja te može naučiti, možeš se samo educirati, iskoristiti svu sivu tvar svog mozga da kažeš da je ovo ludost, ovo je glupo, ne želim da me to zavara i ne želim pročitati ovaj članak jer je to gubljenje mog vremena. Moramo naučiti ljude da se koriste društvenim mrežama, da ne postanu ovisni o njima, da prestanu djelovati na znatiželju koja može biti neizmjerna, da ne postanu žrtve mamaca. Mislim da bismo se trebali vježbati kako bismo trošili manje vremena na glupe stvari, koje su beskonačne. Prvo bih se pozvala na naše navike, potaknula bih bolje obrazovanje, ne samo Google-ovo obrazovanje, i naravno pomoć civilnom društvu da izgradi mrežu protiv dezinformacija.

Koja su tri glavna događaja ili datuma kojima ste bili svjedoci ove godine, a koji su prouzročili intenziviranje aktivnosti dezinformacija?

Mislim da je pandemija bila prva pojava oko koje su dezinformacije postale ogromne i gdje ste mogli vidjeti veliku količinu ljudi koji se zakače na to. Stoga mislim da je moj odgovor: korona, korona i korona.

Želite li istaknuti bilo koji slučaj dezinformacije kojem ste svjedočili / otkrili / razotkrili?

Bilo je puno dezinformacija u vezi s korona situacijom: tvrdnje da virus ne postoji, da vitamin C pomaže u njegovom izlječenju i mnoge druge apsurdne teorije.

Prema Vašem mišljenju, tko su najbolji glumci u vašoj zemlji, kao i u EU - koji danas igraju presudne uloge na polju medijske pismenosti i zašto?

Nisam sigurna da bih mogla ikoga izdvojiti. U ovom području puno je obrazovanih ljudi i sveučilišnih predavača. Mislim da bi se medijsku pismenost trebalo podučavati u školama, od najmlađe dobi do sveučilišne razine. Ali o Hrvatskoj ne mogu reći ništa posebno.

 

Intervju objavljen u travnju 2021.

fot. Sasa Zinaja

GORDANA VILOVIC
Prodekan na Sveučilištu političkih znanosti u Zagrebu
Odgovorna, uključiva, konstruktivna

JUDITA AKROMIENE

Izbornik